Gledam je
dok u mojim
snovima
pliva
i kad niče
preplanula
iz modrih
tišina.
Ruke su mi
ko zrake sunca
koje jastuk
skriva,
što miluju
kožu njenu
i kapljice
slane.
Slijedim je
jer me
svojim tijelom
doziva
pa rekoh sebi
nitko nije takav
nego samo ti,
jedina.
Ništa mi se
drugo
više ni ne
sniva,
tek ljepota njena
zbog koje mi uvijek
dah odjednom
stane!
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.