Vrijeme nam
predugo stoji,
a mi nehotice
koračamo unazad...
Talentom bačenim
u vrtlog besmisla,
pletemo koloplet
kliničkih smrtovanja.
Tko nas to svjesno,
sustavno uništava?
Nečija energija me
sravnala sa stropom...
Bila sam udarana,
cipelarena i vrijeđana,
a sve zarad svojeg
uvelike mesijanskog,
samodestruktivnog poriva.
Kakva tragikomedija!
Čak mi se i groteska
grohotom nasmijala.
Mirišući uvenulo cvijeće,
čujemo pokojna zvona -
kad netko pokuca
na trošna vrata
naših odaja.
Sobu proždire
mračna spoznaja...
- osma knjiga -
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.