Bako moja... Svake godine na ovaj dan, jedva skupim snage nešto sročiti, ali ne zato što nemam što napisati, nego jer me guši knedla u grlu - pri pomisli da ni tebe više nema među živima... Danas bi proslavila 70. rođendan, no, sudbina je imala drugačije planove. Prerano nam te oduzela bolest, ubivši onu vedrinu tvog karaktera, iako sam mislila da je to nemoguće. Barem si ti bila najstabilnija, najmudrija i najradišnija žena koju sam poznavala... Ne znam kako bi se osjećala - vidjevši moj put, proces sazrijevanja i životnih odluka, ali zasigurno bi bila ponosna znajući da sam sada nepokolebljiva, stamena i drugačija verzija sebe. Djed i ti ste uvijek imali jako velika očekivanja od mene, htjeli ste me usmjeriti na pravu stazu, a ja sam ipak sve učinila na svoj način. Nikad te neću zaboraviti, i često ću te, rado, spominjati svojoj kćeri. Mirno snivaj, volim te.
- posveta iz osme zbirke -
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.