Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Nade Mihaljević "Mondrian iz Lepe Vesi)

(Zagreb: Naklada Ljevak, 2021.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Šah i sport 

Šah sam naučila igrati kada sam završila drugi razred. Poučavao me je stariji rođak koji je studirao za učitelja. Bilo je ljeto, a mi smo uživali u hladovini. Dobila sam osmu partiju, ili me je rođak pustio pobijediti. Zavoljela sam šah i vrijedno sam napredovala. 

Uopće nisam zamijetila rođakovu prijevaru. A on je znao da djeca na mnogo toga gledaju drugačije nego odrasli. Sada, godinama kasnije, ne mogu mu to uzeti za zlo. I znam da djeca mnoge stvari vide drugačije nego odrasli. 

Više mi nije čudno ni to što su sport i šah uvijek u istoj rubrici. A to da neke djevojčice rado igraju nogomet, nikada me nije čudilo. Ja sam se često špekulala sa samim dječacima i nikome to nije smetalo. 

Igrice se još uvijek ne spominju u dnevnim vijestima, ali i one imaju mnogo ljubitelja. A ako dodamo vožnju bicikla, nabrojili smo Mislavove ljetne aktivnosti. 

Mislav je glavni lik u romanu moje prijateljice Nade Mihaljević "Mondrian iz Lepe Vesi". On provodi ljeto kod bake i djeda. S djedom o svemu razgovara i igra šah. 

"— Spremio si mi neku zamku?

— Što?! Ne, zašto?

— Smješkaš se kao da si me već pobijedio. — reče djed i topom pojede lovca." 

Mislav je pronašao i suigrača za igranje videoigrica. 

"Isprobali su nekoliko različitih RPG-a i dobro se zabavili". 

A nogomet ne bi poželio igrati da nije bilo jedne slučajnosti. 

"Međutim, uspio je napraviti još samo nekoliko koraka kad ga je snažan udarac u glavu gotovo srušio. Ošamućen je zatresao glavom, ne shvaćajući što se dogodilo. Osvrnuo se oko sebe i shvatio da doista postoji rupa u živici." 

Ali ništa od svega toga nije mu donijelo toliko uzbuđenja kao vožnja bicikla. Prvo zato što je biciklirao s djevojčicom. Ona se zove Mija i pita ga zašto se voza po njenoj ulici. 

"— Ja... samo sam se vozio okolo - potpuno se spetljao Mislav.

— Daaaj, ma šalim se! — veselo uzvikne Mija — Nego, i ja se spremam na bicikliranje. Hoćeš možda sa mnom?" 

Drugi razlog s kojega mu je bicikliranje uzbudljivo, jest to da su on i Mija upali u pravu kriminalističku priču. 

Zbirka slika 

Mijina mnogo starija prijateljica je slikarica, baka Vera. Ona živi u mirnoj seoskoj kući. Selo se zove Lepa Ves, a Mondrian je plašljivi mačak. 

Kada Vera ode na put, mačak je sam, a kuća je privlačna lopovima. Naime, među mnogim slikama tu su i djela svjetski čuvenog slikara. Njegovo prezime je također Mondrian. 

Za djelo poznatog autora često se kaže da je to on. Primjerice, kad čujemo Mozartovu glazbu, kažemo : ovo je Mozart. Dakle, Mondrianova slika je Mondrian, isto kao i mačak. 

"— Zapravo, malo me ipak brine Mondrian.

— Slikar?

— Ne, mačak. Ne znam koji bi se susjed trebao brinuti o njemu, ali najbliži je onaj namrgođeni starac, a on mi baš ne izgleda kao velik ljubitelj mačaka." 

Ljeto za pamćenje 

Tako započinju uzbuđenja i nagađanja u vezi s Mondrianom. Sve skupa, roman Nade Mihaljević "Mondrian iz Lepe Vesi" prikazuje jedno nezaboravno ljeto. Sladoled od šumskog voća u njemu je sporedan, ali izvrsno prija. 

Nadam se da će i vama ljeto biti zanimljivo. I nadam se da ćete čitati zanimljive knjige, primjerice ovu.