Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 1. lipnja 2023.

Igor Petrić | sunčana strana mjeseca


klonirani slonovi na steroidima

lete iznad gradskih krovova

zaklanjanju sunce surlama 

i smiju se začuđenim ljudima


klonirani slonovi nadmeču se s vranama

svijaju gnijezda na malo debljim granama

grane pucaju pod pritiskom 

slonovi padaju

vrućina je nesnošljiva


djeca im se smiju i gađaju ih  friškim izmetom

komunalni redari spavaju u sjeni starog kestena


oprosti mi na ovim glupostima

samo se smijem vlastitim mislima

koje danas plove put beskraja


da sam slon ostao bih dolje 

ne želim se razmetati ušima

nebo ostavljam pticama


da sam slon

skinuo bih mjesec i poklonio ga ribama

znaš 

njih uzbuđuje mlačna svjetlost, samo što 

taj mjesec 

ima i svoju tamnu stranu

bez sunca bio bi samo još jedna 

hladna, tamna kuglasta tvorevina

tamo gore, negdje u svemiru


nevjerojatno

sad stvarno pretjerujem 

i čudim se samom sebi


čovječe, 

kuda sve to vodi


srećom nisam slon

ribe ne jedem 

i baš me briga tko se na što uzbuđuje, pali 

tko leti sa zvijezdama i gađa se izmetom

srećom 

nisam 

slon



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.