Božica Jelušić | Tiktakanje, rastakanje

 

Kako je strašno tražiti znake

U izgubljenom pretincu pošte;

Rezati kožu na uske trake,

Čekati da se sva uža navošte;

I biti osamljen, biti ostavljen,

Poput košulje stare na vjetru.

Skamenjen, orunjen, siv, zaboravljen,

Črknja na nečijem kronometru.