Čemu služi to pretežno vodoravno strujanje zraka, osim što pouzdano znamo da tjera oblake?
Kad lagani ugrijani zrak odlebdi prema gore, na njegovo mjesto dolazi hladniji i teži, od nekud sa strane, po zemlji. Ponekad se nježno ukotrlja u prostor, a ponekad dojuri 200 na sat. S tim prirodnim kretanjem živimo od pamtivijeka. On nam raspiruje vatru, raspliće pramenove dima, raznosi sjemenke maslačka, gura kosu u oči, pohodi bajke, rasplesuje stabla, goni lađe, vrti vjetrenjače, podiže papirnate zmajeve, mreška more, talasa žita, oživljava lišće, upuhuje polarnu studen, sije pustinjski pijesak, taloži pahuljice, hladi čelo, vijori zastavama, vitla plaštevima, gasi svijeće, suši rublje, huči, jauče i fijuče. U ljutnji razbacuje posude s cvijećem, preokreće kišobrane i krade šešire, a u bijesu čupa drveće, trga krovove, prelijeva more, potapa brodove i odnosi čitava naselja.
Eto, tome služi nevidljivi, debeli, simpatični, zajapureni djed s pustenim šeširom i rumenim obrazima, dok raspuhuje Zemljom prema sebi znanom rasporedu, zakonu i ritualu. Da nema naše dobrohotne mašte i nježnog zvuka svirale, nemogućeg bez malo vjetra, smatrali bismo ga zavidnim, bahatim i zlim, pretežno vodoravnim strujanjem.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.