Anita Obradović | Stvari kojih se ponekad sjetim

Slažući ormare na crtu
Sjetim se samoubojstva
Kao praktičnog rješenja
No Bog voli čak i moljce

Krugova od daha
Prozora krcatih vlakova
Stabala kroz dlanove
I djece što mašu
Ne poznavajući maglu

Napornog papagaja
S bačenom masnom krpom od ručka
Preko rešetki svijeta
Čkomi pa zaspe
U igri pokojnika
Na metalnom stolu

Momka koji mi je šapnuo
Da imam lijep oblik glave
Dok smo jeli kobasicu
U dva popodne
Odgovorila sam 'Dobro'
Imao je senfa na bradi

Stranih lica u konzervi lifta
Istovremeno pritišću
Gumb za dno
I samouvjereno kroče
Svaki u svom smjeru
Bez pozdrava

Frustrirane loptice
Koja se odbija od zida
Istim kutom i intenzitetom
Ravno u facu
I ne lišava stresa

Vremena kada rokenrol
Nije bio mrtav
No svakako na izdisaju
A ja bih masne kose
U tanjuru materine juhe
Razumjela svjetla