Ti si kriv što umjesto djeci imena dajem mačkama.
Shvatih to u ovim mojim (pre)zrelim godinama,
srca ispunjenog prazninom. Hladnom, gorostasnom.
Kriv si što moje tijelo nikada neće doživjeti bolnu sreću rađanja
i što mi ruke nikada neće tješiti dječje jecaje u zimskim noćima.
Njedra moja neće hraniti dojenačka usta
ni oči pratiti nespretne korake.
Isprazni će biti preostali mi dani.
Tihi. Bezlični.
Bez ritma i rasporeda.
Zakinuta majčinstvom, u tebi tražim krivca,
a zamjeram sebi.
Prazan dom,
strpljivost i zaluđenost,
skrivanje i desetljetno čekanje
i ljubav koju sam tebi davala,
zamjeram si.
Ljubav najviše...
Dajem ju mačkama
dok ti sretno živiš s drugom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.