Kolumne

utorak, 21. veljače 2023.

Božica Jelušić | Vrijeme je moj knjigovođa

 

Nije što starost je došla, nego što je daleko
Sve što je potrebno ruci ili predrago oku.
Bijeli pijesak sa žala, u sijenu gnijezdo meko,
Gdje Jednorog i gospa zaspali su na boku.
Nije što koža je suha i puna dugačkih strija,
I što zub traži samo onu najmekšu voćku.
Nego iz grla se neka otužna pjesma izvija,
I na toliko stvari odjednom stavit ćeš točku.
U drugom licu ja mogu o sebi zboriti stalno;
Već osjećam se drugom, na vrata navlačim kračun.
Sad mogu stajati mirno, dok kiša pada rafalno,
A vrijeme koščatim prstom piše završni račun.
Ne muče mene vene, nit' stvari koronarne,
Ne žalim što se gasi bagremov panjić u peći.
Snovi su raspredeni, tek brige muče me stvarne:
To što me ne voliš više, a ne znaš kako to reći.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.