Sandra Dretar--François | Dok noć ne proguta moju prazninu

Ne gledam vec dugo

kazališne 

predstave, zadnji put sam

gledala

onda kad mi je pop-corn sletio

u dušnik.

Scene su i onako uvijek iste

malo ili malo bolje odigrane.

Sve se ponavlja i već mi se

dogodilo mnogo puta ostati

bez daha i gušiti se od

umjetnosti.

I onda sve priče sliče jedna 

drugoj.

Glavni junak je bio dobar sve dok ga nisu skužili i odveli u zatvor

Ni ova moja drama nije ništa 

drugačija.

Već izvedena i viđena mnogo

puta,

osim što ju umijem govoriti francuski.

Kao i oni koji više ne idu u

kazalište;

Navući ću zavjese iza kulisa,

upaliti

stolnu lampu dok u sali

svijetle

crvena svjetla da označe izlaz

za slučaj nužde iz velike

barokne

dvorane i ostati iza

zaključanih vrata

dok noć ne proguta moju prazninu….