Sanja Krušelj | Anđele bez krila

 

Anđele bez krila, 

priveži sidro

svoga bića

na obale 

moje duše. 

Jer bojim se

odnijet će nas 

ovo olujno vrijeme

na neke krive

usidrene sudbine.

Bila si stijena neslomljiva 

u olujnim noćima

kada su tuđi grijesi

padali bez stida

u dubinu tvoga bića. 

Stojeći uspravno

u vrtoglavoj igri života 

oblačiš

odijelo dostojanstva. 

Anđele bez krila

ti priveži sidro

na obale moje duše, 

tek da se ugriju nade

u našim nitima. 

Jer neke krive sjene

igraju se sa nama

Ja bez tebe 

bila bih

tek izgubljeno more

u sumaglici novog

jutra.