Ugašeni ekrani kompjutora,
Snijeg na drevnom televizoru,
Pahulje koje tope se u zraku,
Štrikaju rečenice vunom sjećanja
Na početke gradnje kuće, doma.
Ispovijesti koje izlaze kroz vrata,
U obliku svih mogućih maski,
Zavođenja, tableta i penisi, pikseli,
Sve te igre u tamnim brakovima.
A bijelo, kad će bijelo da prekrije
Laži o svjetlosti velegrada i o pjesmi
Kitova koji leže daleko, na pučini,
Zimi, kad sve ono iznutra izbije
Van, na još uvijek travnatu
površinu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.