Dragan Gortan | Potraži me u pjesmama mojim

jednom, kad me tu ne bude više

kad u okna tvog stana

udare prve jesenje kiše,

a ti osjetiš se ranjiva i sama

pozovi me... tiho... u sebi

i sačekaj, da kao male svijeće

večer upali zvijezde prve

moja je duša golub što slijeće

na tvoj prozor po krušne mrve

tu sam, da ti gugućem pjesme

pjesme koje ne izgovorih nikom

pjesme od zatomljenih riječi

koje bih sad vikao krikom... da mogu

zato prepoznaj me, gladna sam ptica

pod zvijezdama što plamte gore visoko

dok zadnje kapi kiše čine obris mog lica

ljubavi... sve bih ti suze vratio u oko... da mogu

ne tuguj i shvati, ja nisam otišao nikud

u svim me stvarima ima

potraži me u pjesmama mojim

ja sam ti sav u njima