Ivan Meroveus | možda

možda prepoznajemo se
bravurama po boli
koju imamo
a ne bismo ju željeli imati
dotječe iz osjećaja života
kojega um dekodira i prevodi
a prije njega je
prije svega u nama i
ne umije se izmisliti
ne može se lažirati
i ako iskrenost je vrlina
koja može postati putokaz vrlinama
koja može tragati ljepoti
zar osjećaj boli koju imamo
a ne bismo ju htjeli imati
ta negacija boli
jedino mjerilo je
prepoznavanja bliskog duha
nečije svijesti

radost života zamućena je
sebičnošću dok se ogleda u smrti
biti bolji sebičnije je
jer se mora pregaziti slabiji
tako vrline stvaraju kaste
a živjeti nije vrlina
stvaranje je
slobode izbora mogućnosti
čak i oduzeti si tu slobodu
dok osjećaj života traje

možda izvorno smo ljudskiji
možda nesebičnije bliži smo svima
u prepoznavanju
boli koju imamo
kad ne bismo ju željeli vidjeti u njima