Ivan Luketić | Izranjam

Kao da sve
prolazi pokraj mene
ne doživljavam
nisam u trenutku.
Pronalazim sebe
Među arhaičnim glasovima
Živog, mahnitog
Hodača crnih rupa
Koji tek izranja
Na mjestima
koja imaju svoju priču
Na mjestima,
rascvalim, netaknutim,
zvijeri divljih lica
Koja ne životare
Poput nas
Koja se povezuju
Korijenjem, vjetrom
I vodama.
Udišu zamamni mošus
i ambru
plešu u transu
bez bijesa i srama
Svi razgolićeni, nevini,
svoji.
Pokazuješ mi vale
Zagrljene šumom,
Pjeskovite gradove
Izgubljenih eona,
Usamljenost koja ne boli.
Plavetnilo svijeta.

***
Izranjam iz sebe
Tebi.