Nikola Šimić Tonin | Mali oglasi

Ne vjerujem kako postoji itko tko je ikada uzeo novine u ruke da nije bacio oko bar na kratko na rubriku: Mali oglasi. Prodaje se tu sve i svašta od dijelova za automobile, poljoprivrednih alatki, namještaja, kućnih ljubimaca, ogrjevnoga drveta, stanova… od igle do lokomotive što bi se ono narodski reklo.

Priča mi prijatelj pri jutarnjoj kavi u jednome zadarskome kvartovskome kafiću, kog sam došao posjetiti, o jednoj Malo-oglasnoj (ne)zgodi. A po njegovom kazivanju, uz moju dakako obradu, dogodilo se nekako ovako. Nazove zainteresirani broj iz Maloga oglasa:

 - Alo! Je to Filip Jakov?

Ovaj od tamo s druge strane žice odgovori:

 - Je. Recite.

Nazivatelj će:

 - A s kim razgovaram s Filipom ili s Jakovom?

 Ovaj od tamo s druge strane žice odgovori sad već manje ljubazno.

 - Dobri moj čovik, razgovarate s Ontom a Filip Jakov je misto!

 Sad i ovaj što je nazvao manje ljubazno, pa moglo bi se reći i uvrijeđeno:

 - Ti to mene šprdaš, što nisi onda potpiso Mate, a Filipa i Jakova ostavio na miru, najlakše je se iza tuđih leđa javljat. Budi muško pa se potpiši svojim imenom, a ne tamo Filip Jakov, mogo si tako komotno potpisat Vrane Vabjan.

 Zakuha to i zapjeni među njima dvojicom, oko Filipa i Jakova, Mate, Vrane, Vabjana i mista „Filip Jakova“. Bilo je tu spuštanja slušalice telefona. Ponovnoga nazivanja i svega iznova i ponovno, dok nekako ne riješiše Filipa i Jakova – ako riješiše. Ali nastavi se priča. I taj što nazva pita:

 - Prodajete li vi Jep. Tako ste napisali Jep. E ako prodajete meni treba iljadu komada Jepa.

Očito zbunjen s druge strane, dugo dolazeći sebi javi se ovaj Filip Jakov – Mate:

 - Bog s tobom dobri moj čovik ko će mi dati iljadu komada Jepova. Prodajem jedan Jep.

Kad će s druge strane sad već ne krijući ljutnju i bijes, ovaj što je nazvao:

 - A, Isus ti Bog pomogao što ću s jednim Jep?

Nije dugo čekao odgovor s druge strane žice, koji dobi zajedljivo da zajedljivije nije niti zamisliti mogao:

 - Što ćeš s jednim. A koliko bi ti?

 Ovaj drugi ko iz topa ispali:

 - Bar tisuću komada. Ispod tisuću komada oli iljadu, kako hoćeš, kako uzmeš, na lipom našem rvatskom jeziku, jeziku varijanti. Bez iljadu komada Jep, neću njanci razgovarati.

 Sad već vidno iznerviran ovaj s druge strane žice:

 - A dobri moj čovik, oli si pošao na kvasinu, tko će mi dati iljadu Jep, što je s tobom, i što će ti iljadu Jep. Ne misliš neki grad iseliti?

 Sad zbunjen i ovaj što je nazvao:

 - Kako što će mi? Ja i brat smo otvorili pogon rebatinki, gaća, hlača ili kako to vi u tom vašem Filip Jakov – mjestu zovete. I treba nam i više od tisuću – iljadu Jep, oli džepova. Kako se uzme i kako tko što zove, eto da govorim po standardu, kad ne može drugovačije.

Ovaj tamo prvo zamuknu, pa zašuti, pa kad dođe do zraka – do riječi, oštrim glasom zagrmi:

 - A Bože moj što mi radiš, koji sam ja magnet za budale, kakvi džepovi, Bog ti pamet prosvitlio, Jepovi, jepove ja prodajem, ili džipove, tukac jedan da bil tukac. Što sam ja Bogu zgrišio.

 Ne ostade mu dužan ni ovaj što ga je nazvao:

 - Tukac ti je ćaća i ostala braća a ti si tukćina kakvu svit nije upoznao. Takvoga kao što si ti jednom majka rađa i kad vidi što je učinila sebi i drugima, odustane od dice. Jep, džip – a džep, neš ti meni. Prvo nauči rvatski pa daj oglas u Mali oglas.

 Zalupi slušalicu i ode beštimajući i dalje:

 - Tukac da bil tukac… On će meni… „Filip Jakov“, misto, Mate, Jep…