Igor Petrić | promatrajući ljude sjeti se

tako je lako živjeti 

i promatrati svijet s prozora dnevne sobe

perspektiva se doduše mijenja

od jutra do večeri

iz dana u dan

istina, mijenja se, pa što

zar bih zbog toga trebao biti sretniji

pitaš se

ne! odgovaram, ali me ne doživljavaš

misliš kako si zaštićen u svom habitusu

i prividno ti nitko ništa ne može

jesi li i je li to uistinu tako

pitaš se, pitam te, pa što 

ti šutiš

ti i dalje s prozora dnevne sobe

nijemo brojiš sve te slučajne prolaznike

dolje na ulici

i ne misliš ni o čemu posebnom

samo gledaš

i dišeš

i zato…