Božica Jelušić | Hortenzije

Velike dame, što pođu u šetnju,
Noseći kineske suncobrane.
Dražesti svojoj ne vide prijetnju:
Za carski ukus su odabrane.

Zastat će negdje, da se osnaže,
U vrtu seoskom, kraj župnog dvora.
Korijenom moćnim tu vodu traže,

I nastane se, bez pogovora.

Nježne, k'o ispružena ručica dječja,
Očiju modrih il' ružičaste,
K moru nas zovu, u međurječja,

Šušuravom nas frizurom časte.

Kairos njihov je vodič lakonog,
A uzdah divljenja im je plaća-
I ne zadrže ništa od onog,

Što nebo daje i što se ne vraća.

Pa kada ostare, u žudnji za ljetom,
Od njih se napuni kapela prazna.

Njihov se nauk raširi svijetom:
Prava ljepota je neprolazna!

Flora Green