Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 10. veljače 2022.

Darija Žilić | Urme i kraj godine


Bibi čisti datulje u svom stanu u centru Beograda.

Baca koštice u kantu, meso slatkih urmi, kako ih zovu tamo, stavlja u zdjelu. Uskoro će u blenderu završiti s keksima i ostalim voćem. Od smjese napravit će male kuglice, okupat će ih u čokoladi. I pojesti.

Kugle na jelama i borovima već bliješte. Slavila sam jednom Novu u tom gradu, na gradskim trgovima, Dulcinella je donijela kolače, i prazni stan slavne antropologinje napunio se do ruba šlagom. Koji vihor u toj davnoj godini! Datulje se rastežu i sad na podovima zemunske tržnice, ptice probadaju koštice i u trenu umukne pjev. Osrednji plodovi se rasprskavaju. Kao i ova godina. Pozdravi M-a, neka se prošeta po dolu, kaže B. i odjednom prozor porumeni. Ti vječno vidiš svjetlost, čak i kad sjaj epohe gubi svoje lice. Vidim, kažem, srca se otvaraju unutrašnjem raju.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.