Umočeni u toplu vodu,
cvjetovi od kamilice plutaju
površinom šalice kao kućni duhovi.
Kada voda postane žuta, tad
kroz cjediljku se razdvaja čaj
od mokrih glavica biljke, i ritual
večeri može započeti. Gorak kao
domaći propolis. Nježan kao ruža
iz mediteranskog vrta, koja još cvjeta.
Ujna iz Splita priča mi o suncu, punoj rivi,
o zatvorenim stanovima, i padu sa skala.
Čekaš taksi pola sata, prebireš po rukama
vrećice, papire, žiro račune, sve trivijalije koje
su još više posivjele ovaj dan. U kojem baš
treba tek ležati na krevetu predvečer, kao
da je indijska rijeka, a tijelo kao lopoč
koji se zadržava na mjestu, traži tvoju ruku, da
ne potone dolje, među trave koje se oko nogu
obavijaju, pa raspuštaju. Cvijet požude raste oko
ponoći, i niz noge se samo sokovi slijevaju.
Kao monsuni, nakon slapova tople kamilice.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.