Mijenka Koštro | Trebalo je vratiti obojena proljeća

Dok lutam nepreglednim
Hodnicima sjećanja
S molitvom na usnama
I u potrošenu tijelu
Škripavim kostima
Sažalijevam minula
Neobojena proljeća
I nepravdom ukradenu slobodu
Ježi mi se koža
Od sjećanja na agresiju
I vihor rata
S prljave pozornice
Krenuše mračne grabljivice ptice
Osvajačka krila su im rasla
Kljunovi zijevali
Samo za ubijanje i plijen
Dah im je mirisao na agresiju
Oči bile krvave
Kapala je tuga u kapima kiše

Trebalo je čistim rukama
Upaliti svjetla nade
I vratiti obojena proljeća
Naša krv se prolijevala
Ali, vratili smo ih
Sa šahovnicom u srcu
I trobojnicom u rukama
Cvjetaj u miru i slobodi,
U nekim blagim proljećima
Lijepa naša domovino!