Bože dragi, koliko sam u životu
imala kutija za nakit!
(Više kutija, nego nakita.)
Crvene, sive, u boji breskve, bijele biserne,
kartonske, metalne, porculanske,
prugaste, točkaste, karirane…
U igri sam od njih slagala dvorce i kule,
premještala ih iz ladice u ladicu,
selila s police na policu,
slagala, premještala, selila,
selila, premještala, slagala…
Bože dragi, koliko sam imala
kutijica za nakit…
(Više kutija, nego nakita.)
Srcolike, kockaste, okrugle,
s natpisom i vrpcom ili bez,
drvene, kožne, sjajne ili mat…
A tek one s ogledalima i pretincima…
Danas u maloj, crvenoj, kartonskoj, kutijici
leži jedan kratki srebrni lančić
s privjescima srca i anđela
i prsten s ugraviranim godinama.
Mala, obična, kartonska kutija.
Anđeo, srce i divne godine.
Divne godine, anđeo i srce.
Bože dragi, koliko sam u životu
imala kutija za nakit…
(Više kutija, nego nakita.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.