pišemo o tome što ne možemo pametovati
o onima što se vraćaju niotkud
kadikad zaustavljaju se taman tamo
gdje u zrcalima iza prozora tržišnih središta
gube se distance
osobito tamo gdje neki trgovci
sipaju mlijeko u krv
jer znaju što oni koji uzvraćaju ne
ne mogu uvijek dodirivati nikakvu površinu
posebno tamo gdje neki prodaju čisti zrak
u nepropusnim pinklima
griju vjetar
kažu nam kad ih pitamo
čemu služe svi ovi ventilatori
ovlažuju okolni kisik
oscilirajući kao
napunjeni električnom energijom stratumi
da bi mogli zaokružiti najoštrije uglove
vlastitih soba
kažu nam i dodaju
ne zaboravite da gubite
jedino ono što pripada samo vama
naročito u ovom prostoru
gdje svi izlazi su otvoreni uvijek
gdje biste trebali se čuvati kradljivca
i onih koji ne razumiju vaše misli
čak i kad ne kupujete više ništa
kad biste trebali koncipirati još jednom
sve što bi moglo postojati
samo da ne bi morali gledati iznova
sve ono što je već nazočno
i da pišite
kažu nam oni
još čak i kad ne zbiva se više ništa
jer samo u ovom trgovačkom centru
ako dišete zajedno
može se dogoditi svašta
osobito u ovom dijelu krajnjeg kata
kamo ponekad seže
čak i svjetlost drugih svjetova
i gdje kao što vidite
rađaju se svi ovi divlji mirisi
sposobni penetrirati svako staklo
jer ostavljaju blistave brisove
u svakom pogledu
samo da ne biste mogli sjećati se
više ničega
nikada ako ne pišete
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.