Oboje znamo da su otplutali
polomljeni svjetovi a ja se pitam sred njena oka
upisanog u koru prolaznosti zašto se onda
tako lako odmičemo i u prošlost i u budućnost
Oboje znamo da su otputovali oni koji
u kaosu mogu čuti harmoniju
Pustite da je zovnem dok napušta
New Jersey u trenucima dok
seoskom stazom ostavljem tragove
Pustite da je dodirnem iz metafizičkog centra svijeta
da zov naseli zajedničko nebo
ponad praznih perona i da tē aveti
smire njeni koraci
Molim Uzroke i Posljedice
iako ne znam koliko kaosa ima u harmoniji
iako ne znam tko je priljubio lice
na prozorsko staklo i u sjećanju se
na mene smiješi
Oboje znamo da polomljeni su
naši svjetovi i zanosnim lutanjem
uzburkali bît doticanja
u tako dugim snovima
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.