Sven Adam Ewin | Svi su u meni

Evo me, stojim sam, u poetskoj šumi;

Svud oko mene geniji... Lik do lika;

Matoš. Jesenjin. Neruda. Rimbaud. Rumi;

Po meni padaju listovi prethodnika.

Po meni pada slatka nebeska mana;

Treće sam oko na čelu boga Šive;

Lišće genija moja je dnevna hrana;

I dok ih jedem, oni kroza me žive.

Sav u njihovoj sjeni, ja sam još mali;

I trebam svjetla, da budem jednak njima.

Zato ja od njih kradem sve što mi fali

I brzo rastem, već na očigled svima.

U zadnje vrijeme vidim gurkanja česta,

To oni za me, čini se, prave mjesta.