Kao da je to jučer bilo!
S jedne strane stari „Mornar“ s vojnim hangarima i veslaonicom, s druge novi „Mornar“ s velikim bazenom, a u sredini blatne livade. Na njima mala raslinja, dosta pijeska i blata koliko ti srce želi. Kupači, mahom stariji, mažu se crnim, antireumatskim i radioaktivnim muljem i sunčaju na pijesku. Kad se blato osuši, okupaju se u moru, očiste namaze blata pa opet ispočetka. Onako crni, tamno sivi izgledaju kao crnci zalutali na Jadran. Nije to nikakva moda nego pomoć nevoljnicima koji pate od raznih kostobolja. Svi kažu da pomaže, da liječi, da manje boli, da su pokretljiviji nego nekad. I mažu se opet i opet, uporno. Malo zaudara na naftu, a ima tu i sumpora, ali koga boli ne zanovijeta. S njima su i mala djeca jer bake kombiniraju ugodno s korisnim i s unučićima se kupaju, a klinci kao svi klinci uživaju u blatu jer, za divno čudo, nitko na njih ne viče, a oni se maljaju i nabacuju blatnim grudama.
A onda su 1979. izgradili velebni stadion i nestalo je blato. Tko danas pomaže kostoboljcima? Fizioterapeuti, struja, tablete, injekcije. Je li to bolje od onog smrdljivog mulja?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.