Marica Žanetić Malenica | Naranča

 

dar mi na rođenju bila 

 

puna slatkokisela soka

u mojoj utrobi činila me plodnom

 

prožetu bojom krvava sunca

još je imam

 

nitko me ne poduči što ću s njom:

zlaćani sok ispiti na eks

zagristi zubima koru i

proždrijeti glađu divlje zvijeri

 

ili ću je manirom mudrice

guliti polako, koru joj ušećeriti

njome se svega svojega života sladiti

svaki put kad gorak okus u duši

bude tražio izlaz

 

prstima je nježno na kriške rastavljati

ne do kraja

tek da se rascvjeta poput suncokreta

i uživati danima

u njezinu soku, mesu, kori

 

već mnoge kriške pojela sam

ostalo ih je još malo

ne znam točno, niti želim znati

 

al' znam da sada je svaka važna

pa grickam polako, s užitkom žene

koja voli okus naranče

varljiv okus života

 

i ne žurim se pojesti sve