U Hercegovini kažu: “Čuči i muči!“.
Odbacujem depresiju i ne želim šutjeti. A znam i skim bi rado popričao. Bar kao sam sa sobom.
MONOLOG S ENESOM
Do neki dan ti ljudi, muž i žena, bili su u svom' stanu. Adaptirali su ga, krečili, čistili ... Završili i otišli. Nazad. Rade u inozemstvu. Ne znam što. Ne žive da bi radili već, vjerojatno, rade da bi preživjeli. Do kada? Nije važno. Stan su davno kupili i tad' su ga pripremali za 'ko zna što? Pomogao sam im u nekoliko navrata oko sređivanja stana - iz znatiželje. Unutra sve podsjeća na prošlost. Stvari su probrane sa smislom bez stila. Prepoznajete oblike prošlih vremena i stilova. Ništa određeno. Osjeti se nedostatak budućnosti. Stan, besplatno većinu vremena koristiti prošlost – mjesec dana oni su njezini gosti. Na dar joj donose ostatke sjećanja. Meni su poklonili mobitel koji su koristili za vrijeme svoga kratkog' boravka u Bosni. Osjećali su se ugodno i udobno. Ako bi s kim, slučajno, popričali govore u prošlom vremenu: „Bili smo ... „; “ Poznato nam je... „; „To nam nije bilo važno... „ Nerado sklapaju nova poznanstva. Pozdravio sam ih nekoliko puta prije no sam im 'susretljivo pomogao' i iznenadio se - ne trpe mahalsku znatiželju. Ovdje u Bosnu, povremeno, dolaze kao tuđinci otuđeni od svoje rodne grude. I ljudi. A mnogo znaju o ovom našem napaćenom zavičaju ... O ljudima zemlje u kojoj dotrajavaju život znaju koliko im je potrebno. Tako žele. Ne podnose sažaljenje, podsmjeh i prezir. Nisu tako odrastali. Stasali su uz odgoj, uvjerenja i kulturu koja više nigdje ne postoji, i bilo gdje – ne očekuju dobrodošlicu. Znaju to. To ih boli kao vlastita bol nastala van tebe koja te dovodi 'van sebe'. Što više šutiš to više trpiš. I podnosiš. A podnijeli su mnogo toga. I dobra. „Titoslaviju“ pominju sa žalom i sjetom. Tako uzdržano i sramežljivo zovu 'onu Jugoslaviju'. Da (ne)čuju „oni“ koji su stekli sebe, svoje i sve svoje u toj ... Sada „ti“ imaju dovoljno novca, svega i svašta … Neka. „Šutnja je zlato.“ Tako na ovim svačijim prostorima govore već tisućama godina. I trpe. Mora se. Ne tako davno moje roditelje i njihove roditelje su učili da misle, govore i rade kao ljudi - sada, obično, drugi, dobro plaćeni misle za nas, rade za sebe, svoje i sve svoje … Imaju općine, županije, entitete – i 'svoj narod' koji ih bira na „demokratskim parlamentarnim izborima“.Oni koji ne mogu, ne žele ili neće 'da ih biraju', šute i trpe. Ili idu van. Dakako, ako su imali sreće u nesreći pa im je bliža(!) i dalja(?) rodbina za vrijeme rata i poraća na bilo koji način pr/otjerana u inozemstvo. Ili su se na druge načine tamo našli, snašli i udomili – za početak mogu k njima. Odlaze i 'Ostali'. Odlaze za boljim životom. Onako … Tamo nije kao 'ovdje'. I to je 'naša demokracija': šuti, trpi ili bježi van. Teško demokratiji u Bosni i Hercegovini.
Jel'…
Ponavljači. Često se okreću prošlosti. Drugi im određuju i budućnost koju oni brzo učine prošlošću ...
Pa!?
Moji susjedi vratili su se u inozemstvo da tamo žive prošlu sadašnjost. Neće ih dugo biti. Povjerili su mi da ponekad' pogledom otjeram sjene zlih duhova koji bi da se razigraju na staklima zatvorenih pendžera. Nedostajat' će mi ... Čudno. Dođu tako neki strani a naši ljudi, pružiš im ruku a oni te prihvate, gotovo posvoje, kao svoga rođenoga …
Ma daj!
Mi živimo – gdje? Ili, Bosna i Hercegovina nalazi se između 420 26' i 450 15' sjeverne geografske širine, te 150 45' i 190 41' istočne geografske dužine. Pripada zapadnom dijelu jugoistočne Europe. Geographical point. Sve, i ništa više. Nekada je bila Republika, sada je izdijeljena na entitete, županije, distrikte …Jedva se vidi na Globusu.
„Drugi“ Bosnu vide dobro. Što vide to i požele. Što požele to pokušaju oteti ili prevarom steći u posjed. Uzalud. Budu i odu. Tako vjekovima. Oni (nad)moćni i opaki dolazili su iz daleka. Od njih su učili i oni bliži Bosni. I najbliži susjedi. I oni u samoj Bosni. Oni nemaju gdje otići pa se pokušavaju odc/ij/epiti. Teško. Što s onima koji to ne žele? Teško njima. Jedne otjeraju strahom. Druge protjeraju silom. Mnoge su i pobili.
Onda, da pokažu razum i dobrotu, one što je otjerao strah a protjerala sila pozivaju da se vrate. Neće. A mrtvi? Mrtvi se ne vraćaju, oslobodili su prostor živima. Sad živi žive. Kako? Jadno. Bit će još jadnije ...
Teško Bosni.
I Hercegovini.
Danas u Bosni nema Bosanaca. Onda, vjerojatno, nema ni Hercegovaca u Hercegovini. Ili ima. Samo u Bosni nema Bosanaca. Ima (pre)Ostali i svih svakojakih koji su prošli, došli ...
Mnogi govore:“ Nema Bosne“. Samo, oni koji to kažu – zaboravili su i svoju prošlost.
Avdo, Ivo, Jovo – ponovno! Ja, ponavljači.
Al' ima ljudi. Kažu: “ Ima Bosne i Hercegovine kako god je lomio – svaki njen dio je Bosna i Hercegovina. Kao pogača“. Onima izvana – svejedno. I oni su razvlačili i lomili razne lepinje, pogače ... „ Ne stvarajte samo veliku buku – činite to u tišini i polako. Kako god se dogovorite i to uradite mi vas p/održavamo ... u vašem načinu života. Dok vas ima i bude.“ Zlo se može lako ponoviti ... Dobro!? Možda? Teško ...
Ima nade. Kako, kada i za koga. Dok dišemo mi živimo. Treba nam oko litru i po' vode dnevno da bih preživjeli. Možemo mi i s mnogo manje – za sada vode imamo. Na žalost, moramo i jesti. Što? Što 'ko ima i što bi 'ko mogao imati. A gladuje se dok se to ne desi. U prosjeku – može se. Mora se i jedno i drugo.
Za sada – hodamo odjeveni. Ljeti, vrlo slabo. Uskoro ćemo i zimu tako dočekivati. I ispraćati. Ako nam 'oni iz budućnosti' ne pošalju nešto odjeće - hands of mercy( ruke milosti). Ruke imamo i mi. I noge. Cijelo tijelo imamo. Da, i glavu koja misliti umije imamo: bosansko-hercegovačku. Ponekad' je zanemarimo. Bolje i to no da nas osakate. Činili su to, najčešće, oni koji ni svoje glave ne cijene. A ovu sirovu zemlju činili su surovijom i ničijom. Takovi su i sami bili. Uvijek budu i prođu. A narod Bosne i Hercegovine ostane. Tako je i danas. Danas!?
Kako je to danas? Nema vlasti. Postoje vladari a vlasti nema. Što ima? Bezvlašće vladara vlastodržaca. Živimo po inerciji. Povijesne epohe guraju jedna drugu i sve na svom' putu. Nas guraju i razvrstavaju po torovima. Tako mora. Dugo smo bili svoji na svome. Sada moramo biti 'nečiji'. Morate biti Bošnjaci-muslimani, Hrvati-katolici ili Srbi-pravoslavci. Ja, moja sestra, moji roditelji i dobar dio rođaka pripadamo (pre)Ostalima. A da bi bio „nečiji“ – moraš se podat' i predat'. Slušat' i radit,' ako imaš sreće – kako ti kažu …Biti samo svoj – nije dobro. Moraš razmišljat'. Moraš i pametno promišljat'. Nekad' smo, kažu stariji i pametniji, svi bili k'o svoji. Naše je bilo samo naše a ostalo svih nas ... Možda opet bude tako? Možda? Teško ...
Demokracija. Spas je u demokratiji. Divnu zemlju i resurse na/u njoj imamo ... Anto, Avdo, Jovo i (pre)Ostali – latite se demokracije.
Oruđa i oružja ste koristili, pregovore ste završili ... Počnite, napokon, razmišljati, dogovarati se i nešto raditi. Pokušavate. Dogovaranje vam slabo ide ... Svaki od naroda, narodnosti i 'vjera' vuku na svoju stranu. Demokratski. A demokracija je samo jedna. Neka teška demokracija. I život/e nam čini teškim. A 'ko mari za naše živote? Niti mi sami. Vlastodršci koje biramo 'demokratski' - tretiraju nas svakako. Najčešće - nikako. Oni su sve a mi smo – ništa.
Ne ide to! Kažu oni što vole da nam pomažu. I brane naše narode Bosne i Hercegovine. Jedne od drugih. I pomažu nam. Kako koji i na koji način. Jedni nam pomažu savjetodavno, drugi u bescjenje(!?) nude svoje tehnologije, opremu i strojeve. Treći nam posuđuju novac. 'Nako. Ostala im navada da se „nađu đe treba“. Više ne koriste silu da nas privedu pameti. Nije da mi nemamo pameti, iskustva, ... al' đe nam je razum. Racio. Nije lako pomagati drugima. To, ipak, ima svoju cijenu. Zamjeraju nam na mnogo čemu. Slabo ih slušamo a dogovarati nam se ne daju …
Nude nam demokraciju & demokratiju – u bescjenje. Naučite što je demokracija - od nas. Ona prava. Imate i od koga. I bit će vam bolje. Nama će biti lakše; imate resurse koji nam svima trebaju, …
Pomagali smo 'mi' vama, a pomagat ćemo vas i ubuduće. Naše će biti samo banke. I dugoročno planiranje. I suvremene skupe tehnologije. Mi to najbolje radimo. Da se bavimo svime onim što vi ne umijete. I dok ne naučite – potrajat će to. A i ne trudite se. Najčešće se svađate. Mi smo tu, za sada, da se ne potučete. Inače, imamo mi 'najbolje namjere' prema vama. Ili s onim što vašu zemlju čini interesantnom. Mi smo vaši prijatelji. I shvatite, napokon, kapitalizam nema alternativu. Do '90-tih živjeli ste u utopističkim obmanama i ideološkim lažima. Mi smo tu da vas uvedemo „u život i izbavimo od zla … „
Moji susjedi iz inozemstva mi se ne javljaju. Neću ni ja njima – dok mi ne zagusti. Imam njihov mobitel. I njihov broj 'vani'. Kako nikog' nemam(o) u inozemstvu - to je moja posljednja nada. Čekam naredne izbore i ako se opet dogovore da se ne dogovore … nemam dilemu: zovem svoje susjede. Ne želim polako i bolno umirati kao mlad starac. Znam, sve ovo će teško izdobriti.
A koliko ih je otišlo?
Mnogo i mnogi. Svi koji su morali, željeli i htjeli ... A mi koji smo tu, mi koji nismo nit pomišljali ić' il' otić' … Sve smo hrabriji i jadniji. Slabi a jaki. Nesretni a ponosni. Gladni i siti svega. Malo imamo a ništa više ne želimo. Koliko god da nas ima sve nas je manje a umirućih je sve više …
A, mi živući 'ovdje', 'tu' i 'sada' - što bi trebali i htjeti i biti?
Ljudi, prijatelji i susjedi. Sve što bi željeli, htjeli i mogli – u inat onima 'što sve mogu' …
Eh, što bi mi „svi zajedno mogli“!
Složni, mogli bi mnogo!
Ja, Enese. A „Korona“!? „Korona“ nam dođe kao točka na “i“ svih naših dosadašnjih bosanskohercegovački muka …
Zemlja je svuda zemlja.
Ako se po zemlji sudi
možda će i ljudi
svuda biti ljudi.
Branko Filipović
*Autor je strofe i isječke iz opusa bosanskohercegovačkog pjesnika Enese Kiševića koristio uz njegovu suglasnost.
1 komentar :
... KOMENTAR MOŽE SAMO DA BUDE JEDAN.. A TO JE .. DUBOKI NAKLON I VELIKI RESPEKT ZA GOSPODINA BRANKA FILIPOVIĆA....!!! OVO JE MOGAO DA NAPIŠE SAMO NEKO KO IMA NEVEROVATNU INTELIHENCIJU...PSIHOLOGIJU...SOCIJALNU KONSTRUKCIJU...EMPATIJU...BASPREKORNO SAGLEDAVANJE REALNOSTI...NEKO KO JE SAVRŠENO U DUBINAMA PROŠLOSTI... SADAŠNJOSTI.. BUDUĆNOSTI...OVIM TEKSTOM JE OSTAVLJEN PEČAT JEDNOG VREMENA I INTELEKTUALNA SKULPTURA GOSPODINA BRANKA FILIPOVIĆA...!!!
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.