Ana Narandžić | Vrt

Letvice, kao vojnici poslije bitke,

polegle jedna preko druge.

Među raščupanim gredicama 

oko se spotiče na rumenilo rajčica, 

nagriženo gljivicama truleži. 

Boje, između podivljalih uljeza, blijede,

ne dočekavši zrelost. 

Uzdisaji čupaju iz nosnica korov 

i prave mjesto mirisnim mjehurićima 

Zarobljenim u zujanju pčela.

Iza kalopera i milodu’a ostala je tuga 

razbijenih čašica.

 

Motičice, posramljene zbog rđe, 

odustale su od dvoboja sa suhim grumenom.

On nije imao ljubavi za sjemenku.

Zaporka za bujanje zelenila 

upokojena je u mjesečevom kalendaru  sjetve. 

 

Zjenice, zalijepljene za mutno staklo,

u narančastoj traže nevene,

a oni okreću glavu. 

U brazdama mlohavih ruku slegla se prašina.

Taljige sa stajskim gnojivom

i lukovicama perunika 

Čekaju zaglavljene na ledinama iza trepavica.