Mirko Popović | Pjesmu koju osluškuješ želiš preboljeti

  

To kad te tumači melankolija
i duboko bdi žutilo mjeseca

u oku sve ukočeniji je
počinak krajolika i svijetle
nepokošene trave 

To kad te ponese melankolija
ne brojiš korake ni koračanje
isprazno kao pješčani zaborav 

To kad te ostavi melankolija
kao onog koji jest neskladno
trošenje svrhe u pjesmi
koju osluškuješ