Mirko Popović | Dar dalekog sna

gledaš s prozora zamišljaš trag
zelenog autobusa koji dugo stoji
pred ulazom u blagi kovitlac kiše
što te uspavljuje daljinama

napustio bi prozor pustio bi da rastu
uzbuđujuće slike daleko izvan tebe
ali nejasno osjetiš kako srazmjerno
bubrenju kišnih kapi što klize
niz prozorska stakla i u tebi raste
neshvatljiva radost

pogledom se uljuljkano i ne htijući
vratiš slici zelenog autobusa
koji se izgubio u ravnici
tamo gdje već cvjeta proljeće
s dalekim usamljenim ugodnim
vjetrom u ravnicama