Djoko Erić | Mascha Kaleko: Kad netko odlazi

 

Kad netko odlazi, ruke se pruže,

Na stanici se smješka koliko je to moguće

Koliko puta je ono oko čeg naše čežnje kruže

Sa vozom jednim oduvano od kuće....

Kad netko odlazi, između vozova se stoji,

A unutra sjedi onaj oko kog se vrti sve.

Ovo “sve” moglo je drugačije da se spoji

Jednim pogledom, jednom riječju možda. - Sad kasno je.

Kad netko odlazi, srce na put krene

I naokolo samo nekud luta.

Ponekad je stvarno teško, da se sasvim ne skrene.

Najmudriji način da se govori ipak je: šutnja.

Kad netko ode, ništa se zaboraviti ne da,

I svaki dan će sjećanje biti.

Kad netko odlazi ne mora da se jede,

Lako se bude od progutanih suza sit.