Vizija
Kad zamišljam Boga
ne vidim ga kao sjedokosog starca, dobrog čiču
Ne vidim ga ni kao nesagledivi softver koji po bezumnoj pravdi nadzire milijarde otkucaja, logos krvi
i sa svakom zjenom ima sklopljen savez
Ne, ne vidim ga kao goniča vatrenih kočija, pa ni kao maglicu zvijezda kroz koju duše otiru zemaljski kal
Vidim ga kao veliko ljudsko srce, popravljeno, besmrtnim vijkom pričvršćeno uz kandilo galaksija,
izašlo iz mora da vječno talasanje pjesme bude,
savršeno
Kakvo u meni nikad neće kucati
(Tomislav Domović; Kvaka, 17. travnja 2021.)
Fuzija
Još samo malo.
Ne zamišljaš više sebe izvan Cijelog
ne cijepaš nam žilište
na ovdje i ondje
na svoje u struji kraj struje u srcu.
Sad kandilo si galaksije
iznosiš nas u pjenu svojim listom
klijetkama prelijevaš more
talasaš savršenstvo
Glazbe.
Saveznik si svakoj zjeni
urasli ste vječnom žilom
u abisal svijesti
koju frca hadal
Neizrecivog.
Logos mlazom naše krvi
gasi vatrene kočije
otire pulsiranjem
suhozemnu žeđ.
Milujemo sijedu kosu
prvom ranom zrnu
spomenuvši se
da svi
smo
(Bez Imen; zahvaljujući Tomislavu Domoviću)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.