Zgubidan
rugaju se komšije.
Ali ja
već rano,
u znoju lica svoga,
režem granu na kojoj
sjedim,
nadgledam svoje nepoorane
njive i
marljivo
dižem ruke od svega.
Kad otkuca podne
skrušeno pokusam
supu koju sam zakuvao,
zagrizem zadovoljno
kiselu jabuku.
Čista savjest najbolji je
kuvar.
Dođe li posjeta,
posjednem gospodu udobno
između dvije stolice,
dame u zbunjenost
a sebe u koprivu, uvijek spremnu.
Za praznična slavlja
izbijem buretu dno i
zakoljem kokoš koja
zlatna jaja nosi.
Carpe diem!
Znači, iskoristi dan!
Konačno kraj radnog vremena.
Ispružim se na zasluženu
medvjeđu kožu
sklopim ruke
u krilo i
sanjam
da sve prođe.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.