Kada jednon pođen ća,
kada zadnji dah u dušu priđe,
kad se dìla skupe sva
i krenen tamo di me iđe,
neka oči vaše pante
lice moje dok se smijen,
one čase lipe zlatne
kada brige u smij skrijen.
Kada jednon gori oden,
ja ću s vami sritan biti
kada kogod od vas ovden
ù lipu se mene siti;
kad me ričju čiston mije,
rúga ne da sorit na me,
mojoj voši vodu slije
kada kogod pita za me.
Jednon svak će krenit ća
na guvno di se žito vrše
u svakog bit će kúkolja
za kruv nek je... pedalj duše.
____________________________________
* soriti – srušiti, baciti na koga
* voša – kanal kojim se voda dovodi do njive
* guvno – mjesto za vršidbu žita
Pjesmu je uglazbio Mario Ćužić:
https://www.youtube.com/watch?v=oz1sm9Q7D7Y
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.