možda kapljice, pospane kiše.
„Hoćeš me opet voljeti moći?“
To tvoje srce sad meni piše!
Kad nakon tame sunce proviri,
kad more počne da te liječi,
pa ti toplinom dušu umiri,
šta može ljubav da nam priječi.
Odgovori svi kriju se tamo
gdje naša sreća strpljivo čeka,..
a mi ih, dušo, u sebi znamo.
Oaza mira kasnoga ljeta,
biti će ondje postelja meka,
i samo za nas posebno sveta!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.