četvrtak, 27. kolovoza 2020.

Damir Beleš | Ljeto



Smokva za doručak
cijedi se slatki sok niz bradu
miješa sa zrncima soli
Struji niz leđa topli zrak
prepuštam se smokvinu sladu
na moru se život voli

Trag od ribe more pjeni
mreška se plava površina
tihi val udara o provu
Doziva me smije se meni
krik galeba pa opet tišina
duboko u meni kao u moru

Sve stoji samo more ljulja
sunce još nisko nebom plovi
nježno grije umorne kosti
Ovdje nema ništa da žulja
gnjurac stao odmara na bovi
zagrijalo
već dugo kiša posti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.