Natali Šarić | Zagubljeno jučer

Ne dam ti jutro.
Još sam te noćas prepustio drugom
jer biraš zagasito,
a ja se još nisam nagledao sunca.
Neću te pustiti u sobu u kojoj te volim
niti ću kupati tvoja leđa nagorena tminom.
Neka te drugi vida.

Kad mi se koža pomladi i oguli do zdravoga,
dotaknut ću sve što nije tvoje,
po cijenu neuzdaha…
neljubavi…

Vid se umorio
tražeći tebe u tebi
i ne može više s tobom na dah.
Pluća su mi željna sutrašnjeg svjetla.
Zato te ostavljam u jučer,
tuđu,
žednu,
zagubljenu.