Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 8. siječnja 2020.
Denis Kožljan | Moja besida
kako zrno riže
kako teplo krilo
besida si moja,
rastaljena u mliku,
uslatkana u usti,
nošena iz dana u dan,
iz hipa u hip,
lipa kako lasi namurani,
zdignutega čela,
pokapljena blagoslovon,
ličiš svaku bolest,
tičeš mi dušu u vaški
daždenih kapljic,
moja i ničigova,
fermana na štriki mojega
rojenja, ulaščena jezikon
ki gre naprid u bolje sutra,
besida vero mala ma velikih
znamenji, drži me na životu
kad oči zapiru se u boli,
a usta suha guše u nesanici,
besida, stavljena zgor
zbandenice, a postelja
uštirkanih lancuni čeka
sudnji dan...
______________________________________
rastaljena-otopljena
mliku-mlijeku
uslatkana-zašećerena
usti-ustima
hipa-trenutka
lasi -kosa
namurani-zaljubljeni
zdignutega-uzdignutog
ličiš-lječiš
tičeš-dodiruješ
vaški-vrsta bunara
ničigova-ničija
fermana-zaustavljena
ukaščena-dovedena do sjaja
gre-ide
besida-riječ
zapiru-zatvore
zgor-iznad
zbandenice-stranice kreveta
lancuni-plahte
Labels:
čakavski
,
Denis Kožljan
,
poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.