Kolumne

utorak, 17. prosinca 2019.

Josip Prudeus | Snovi sve rjeđe i rjeđe posjećuju isprane krovove




(…..)

snovi sve rjeđe i rjeđe posjećuju isprane krovove
zar je moguće da nikada niste otkrili
kako u snu moguće i nemoguće

što bi s golubicama koje vedre unjedriste
ispod maglom sljubljene mekosive svilaste
spavaćice nesanice

je li golubice guguću poput galebica
što na žalu žal žaluju

mojim snovima bijeloruni ovnovi
preskaču besane ograde

mojim snovima prekinuta je spojnica
s Vašim stazama

u grabi lokve žute slutnje i smutnje
ništa se takoreći ne biba u bunarima šutnje

uživam trenutke u kojima se tako ništa ne događa
vrijeme nadolazi da se zaboravlja i prašta
najvjerojatnije više nije moguće doreći

sa mnom više ne dobivate ništa
dapače
postajem Vam oklop
nepotreban nemirnoj širini pred Vama prostrtih godina

ps
shvatite ne okrećem Vam leđa
već se okrećem sebi

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.