Mi smo se skloni slomiti, ali trska
Treperi i odolijeva.
Sakrije žabu pod pojasom, iznad prsa
Odnjiše usred oluje gnijezdo trstenjaka
Obješeno na tankoj peteljci.
osobito je s proljeća
Gusta i nepotkresana kao
Brada proroka, prepuna trunja
I raskuštranih dlačica.
Vodena usta pod njom
šapću priproste izvode, pouke
iz VULGATE, stvari dobre
Za život svakodnevni, premda ne
I za vječitu ljubav.
Mi stojimo kraj rijeke, dok oko nas
Padaju rečenice-kutije, mali raspušteni
Kupusari uzletjeli s livade rastućih korova.
Stavljam dva prsta na usta, jedan na srce:
Trenutak potpune iskrenosti.
Ne želim ništa od tebe. Ne očekujem ništa.
Samo neka me njiše- ko posestrimu trske -
Večernji povjetarac, onaj tanani osjećaj.
2005.
(LIBELA)
B. J.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.