srijeda, 11. rujna 2019.

Sven Adam Ewin | Isto


U oku tvome ja vidim pejsaž isti.
Na čelu tvome iste su trpke bore.
Mi uzlijećemo na vječno istoj pisti.
Padamo uvijek na iste stare fore.

Oboje čekamo kraj na istoj listi.
Glođemo iste nagorke krušne kore.
I jedno drugo već počinjemo gristi,
Uz uvijek iste, pakosne razgovore.

Isto je ono što na kraju nas čeka.
Isti je sastav našega zemnog praha.
Isti strahovi stižu nam izdaleka.

Isti je uzrok našeg konačnog kraha.
Ista je bolest za koju nema lijeka.
Isti će biti i izdah... Bez udaha.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.