Isprobavamo novi lijek, novi spoj
lijekova, i odjednom
opet zaživim svoj život
poput voluharica što dignula ih oluja
te ispustila tri doline
i dvije planine dalje od kuće.
Ja mogu pronaći svoj put natrag. Znam,
prepoznat ću dućan
gdje sam kupovala mlijeko i benzin.
Sjećam se kuće i štaglja,
grablji, plavih šalica i tanjura,
ruskih romana koje sam toliko voljela,
i crne svilene spavaćice
što ju je jednom ugurao
u nožni prst moje božićne čarape.
Izbor iz poezije Jane Kenyon (1947. – 1995.)
Izabrao i preveo Tomislav Rovičanac
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.