subota, 11. svibnja 2019.

Tomislav Domović | Prazne cijevi



Ako se ti ja ne budemo voljeli
Tko će se onda voljeti?
Ako smo već od tijela posudili život
Ne smijemo protraćiti neočekivanu privremenost, trenutak bez prošlosti,
neotvoriti korice među kojima šušte svi galaktički izazovi
Ako se mi ne budemo voljeli
Nitko se neće voljeti, sve živo sašlo je u nas:
Sve biljke sad su zimzelen,
sve životinje sad su rosa,
svi ljudi sad su tvoja razmeđa i moje dvodihalice
Iz moje puškarnice virit će prazna cijev
A iz tvojih vrtova opustošenost će se širiti i u san
Bit ćemo prokleti kao konjokradice,
kao umišljeni faraoni, kao opljačkani zlatari
Bit ćemo prokleti, vraćeni u bezličnost,
Bit ćemo prokleti iako inkvizicija neće stići proglasiti te vješticom,
a mene patuljkom čarobnjakom
Srce će služiti samo za pumpanje razblažene krvi
Jezik će izgubiti čulo okusa
Sise će biti besmisleni ures
A ruke čista praznina

Ako se ti i ja ne budemo voljeli
Umrijet ćemo prerano
Jedan život prerano


Iz zbirke: 100 ljubavnih i niti jedna više

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.