Darija Marković | Kamenčić

Na prašnjavom putu, kraj jabuke rodne,
jednog vrelog ljeta, negdje oko podne,
bljesnuo je kamenčić pred očima dječaka,
kao sićušni svitac iz vrelog mraka.

Možda ga je iz nekog dalekog mora
sasvim slučajno prevezla velika lađa,
jer ovaj magični kamenčić je, bez pogovora,
čarolijom stigao do uspavanog predgrađa.

Ili je neki drugi kuštravi dječak
označio put kroz začaranu šumu,
pa je njegov čudesni sjaj bio znak
da sigurno ide ka poznatom drumu.

A možda je na njemu bio tajni kod,
nacrtan rukom zanesenog ljubavnika,
izgubio ga je uz svoj hitri hod,
žureći dragoj poput hrabrog vojnika.

Ne zna se kakvih okolnosti je bio splet
da kamičak u džepu dječaka nađe dom novi,
ali on u džepu ima cijeli svijet,
dok god su mu mašte puni dlanovi i snovi.

Svakog budućeg dana gledat će taj isti kamen,
pa i onda kad mu sijede zabijele u kosi,
zauvijek će čuvati dragocjeni znamen,
ko zna maštati u džepu vasionu nosi.


S ovom pjesmom autorica je osvojila treću nagradu za poeziju na UrBan Festu u Ubu 2015. godine