Sanijela Matković | Žeđ na putu

Naše
neispijene kave
ostavile
su žednima
izvore
Posrćući
stvarnošću
na molu svitanja
privezali smo riječi
ko plutače
tek pokoja
školjka
na njima nađe odmora
glasnom
nedorečenošću
ranili smo nebo
rasplakali zrikavce
svanuća
donose neizvjesnost
...sigurno je
samo
da ćemo se voljeti
inače
bit ćemo
dvije žeđi
na putu
noseć o vratu
okamenjene suze!