u prastaru kaputu,
u misli daleke
umotane
kose im sijede
ruke
ispijene, blijede
čvrsto stišću jedna drugu;
da ih ne razdvoje
ne odvuku
u neku drugu sobu.
Da ih ne svuku,
ne preobuku
u davno složenu robu.
Oni sjede mirno
kao u uredu
za izgubljene stvari
koje više nitko ne traži
i za koje – više nitko
ne mari.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.