A ja bih htio da je zapljusne sreća.
Ta Osmi mart je. I Dan je žena sviju.
I ja joj priđem s buketom prvog cvijeća.
(To se priliči boljemu adorantu.)
Ona se trgne. Ona me blijedo gleda.
Isuse, greška! Odmah skočim pod santu!
Cijelo dopodne ne smijem ispod leda.
I već mi rastu škrge, kao kod raže.
I ja ne mogu da se ne divim Ženi.
Jer ispod vode čujem gdje Nina kaže,
Koji Martovi? Ta svi su dani njeni.
Onda se skine gola. Leži u lađi.
I mene zovne: - Hajde, Svene. Izađi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.