Pramcem u sumrak

Sinoptičar, Q10, život knjižničarke nakon četrdesete i vječna ženska pitanja

Piše: Jelena Miškić

Neki dan me upitala kolegica:"I? Kako sad s naočalama?" Moram priznati kako me malo takvo pitanje zbunilo na prvu, jer a) još živim u poricanju (kao kakve naočale, to nisu diotrijske, baš su mi ok ovi štrebrski okviri koji se inače nose iako super vidiš jer eto estetika prije zdravlja i b) ona nosi naočale od kad znam za nju to je sad kao "welcome to the club" ... nisu nam dragi oni koji nisu ćoravi...

"Ma super sad!" - ispalih kao iz topa i trk na desno.

Nisu mi nekako mili razgovori oko nadomjestaka.

"Jesu ti to umjetni zubi! wow kako su prirodno bijeli!!??"..."Hej...psttt....prdiš li pod dekicom?"

Totalno van svake mjere.

Razmišljaju li tete s umjetnim ... nosom isto?

Istina. Ne vidim kao prije. Nešto nije u redu s niti jednim od moja oba oka koja još uvijek posjedujem, znanstvenim pristupom kojeg ne znam objasniti pisano je pojasnio sinoptičar. Sin od optičara u ovlaštenom servisu. Ne. U optici u Vukovaru. Sjedila sam s onim Kalimero okvirom na glavi dok su ispred mene protrčavala slova i brojevi, ja sam se trudila po njegovom uputstvu izgovarati sve što vidim ili ne vidim dok je on vješto meni sa strane umetao kojekakva stakalca.

"C!" - znala bih uzviknuti veselo. "O"- mirno bi rekao on. Onda bi promijenio staklo pa još mirnije rekao: "Sad?"

"O!" - ispalila bih ja. "C" - nezadovoljno bi zaključio.

Promijenio bi ponovno stakalce lijevo, pomaknuo slova na ploči i ponovio:"Sad?"

Hm. Sad ništa nit ne vidim.

"Mmmmm.... - B!" - smijem se.

Uzdhne sinoptičar i ugasi ploču. U tih par minuta šutnje bome sam se uznemirila. Već sam si izvrtila kojekakve laserske operacije, pepeljarke sa flasterom od pola godine i sl.

Uzeo je nekakvu brošuricu sa stola, ponovno zamijenio stakalca i rekao: "Molim sad čitajte."

E ljudi moji.. pročitala sam Rat i mir dok se nismo usaglasili.

I nakon par dana eto mene veselo u DM-u gdje mogu pročitati deklaracije. Brdoooo sitnh malenih slova na još sitnijim papirićima i naljepnicama. Nema boljeg štiva od čitanja deklaracija. Osim što učim strani jezik, naučih da pola toga zapravo i ne postoji! Posebice kada se radi o ženskoj kozmetici.

Užasa li - onoj kozmetici i preparatima nakon 40- te... ima i nakon 60-te! Ma tad već toliko lapiš da ti svejedno koju teglu otvaraš, onu sa pekmezom od svinje ili Nivea kremu. Sve se za novac prodaje. Mlađa i zategnutija kože, blistaviji ten, ne tamni podočnjaci, lift ovaj, lift onaj, booster 'vam, booster vremenski stroj imaš ponovno 23, kupite ovaj filer i mijenjamo vam godište na osobnoj brzo i učinkovito...

Sad doista dvojim koliko je ova korekcija vida dobra za mene. Sad vidim što sve treba našminkati!

Ali kako bi se reklo. Sve je to život. Istini za volju, sve nešto gravitacijski popustilo i nekako uzelo maha to - matorenje. Čudne promjene, pa sam kao u pubertetu sa previše pitanja koja mogu objasniti samo oni koji su to prošli.

A većinom su pacijenti reumatologije...

Nije ni čudo koliko je estetska kirurgija uzela maha. Odgoda neminovnog. Zvuči primamljivo.

Defintivno zvuči bolno.

Kao prava knjižničarka o svemu tome samo ću pročitati. I u đir sa svojim oldtimerom, pa dok ide... ide.